Hladan, svež vazduh Nišićke visoravni, prožet mirisom vlažne zemlje i nagorelog drveta iz dimnjaka, udario me je čim sam izašao iz automobila. Nema ovde lažnog sjaja; samo ogoljena, autentična Bosna, koja zahteva poštovanje prema onome što je sačuvala.
Kontekst Bosanske Tradicije
Etno sela u Bosni i Hercegovini nisu samo turističke atrakcije, već živi muzeji koji svedoče o vekovnoj borbi čoveka sa prirodom i njegovoj genijalnosti u prilagođavanju. Nišići, visoravan na obodu Sarajeva, vekovima je bio poprište života usklađenog sa planinskim ritmom, daleko od urbanih previranja. Seoski odmor u etno selima BiH, poput Begovog Sela, nudi retku priliku da se razume suština opstanka i ponosa. Ovde se ne radi o rekreaciji, već o re-edukaciji, o povratku korenima materijala i tehnika koje su oblikovale bosansku kuću.Detaljan Uvid u Begovo Selo
[IMAGE]Begovo Selo Nišići je ozbiljan prikaz tradicije, a ne njen karikaturalni odraz. Arhitektura je primer autohtonog graditeljstva: drvene brvnare postavljene su na temelje od suvog kamena, tehnika koja sprečava prodiranje vlage i obezbeđuje stabilnost na neravnom terenu. Krovovi su prekriveni šindrom, tankim drvenim pločama koje su vekovima služile kao efikasna zaštita od surovih planinskih uslova, zahtevajući preciznu veštinu izrade i postavljanja, zanat koji se prenosio s kolena na koleno. Unutrašnjost, iako adaptirana za savremenog putnika, zadržava grubost i toplinu drveta, podsećajući na funkcionalnost iznad estetike. Noćenje ovde košta oko €65, što je cena za autentičnost, ne za luksuz.Aktivnost jahanja nije puka rekreacija, već oživljavanje stare veze između čoveka i konja, esencijalne za život u planinskim predelima. Staze vijugaju kroz borove šume, a svaki zvuk kopita o zemlju odjekuje istorijom transporta i obrade zemlje. Jahanje u Bosni i Hercegovini, daleko od turističkih staza, omogućava stvarni kontakt sa prirodom. Kuhinja je odraz jednostavnosti i resursa. Pastrmka, sveže ulovljena iz lokalnih potoka, pečena na žaru, služi se uz domaći sir i kajmak, proizvode okolnih farmi. Miris pečenog hleba ispod sača, koji se širi iz kuhinje, podseća na generacije koje su se hranile plodovima ove zemlje. Ovo je gastronomija koja priča priču o preživljavanju, ne o fuziji.

