Voda na Rtnju u 2026: Gde prestaje mit, a počinje suvo grlo
Vazduh na prilazu naselju Rtanj miriše na spaljenu travu i izduvne gasove starih dizelaša koji vuku turiste iz Beograda. Ako ste čitali prospekte, verovatno mislite da je ovo energetska banja. Realnost? To je komad surovog krečnjaka koji ždere kolena i isušuje sinuse. Kao i u obližnjoj Sokobanji gde su mineralni izvori presušili, situacija sa vodom na Rtnju u 2026. godini je kritična. Ne verujte mapama iz 2010. godine. Jedina sigurna tačka za dopunu je česma u samom naselju Rtanj, kod polazne tačke za južnu stazu. Sve iznad toga je pustinja. Čak i onaj ‘izvor’ na sredini staze je sada samo vlažna mrlja na kamenu.
UPOZORENJE: Ne kupujte ‘osveštanu rtanjsku vodu’ od preprodavaca na parkingu za 400 dinara. To je obična česmovača u plastici koja je stajala na suncu tri sata. Napunite svoje flaše (minimum 3 litra po osobi) na javnoj česmi pre polaska. Besplatno je.
Vremenska prognoza za noge: Južna staza korak po korak
Južna strana je dosadna, prži i zahteva nula tehničkog znanja, ali 100% kondicije pluća. Uspon počinje lagano kroz šumu, gde se oseća miris vlažne zemlje i truleži, ali to traje samo prvih 20 minuta. Nakon toga izlazite na golet. Sunce udara direktno u potiljak. Prosečnom planinaru, koji ne provodi pet dana nedeljno na traci, od naselja do vrha Šiljak treba tačno 3 sata i 15 minuta čistog hoda. Sa pauzama? Računajte na četiri i po sata. Ako planirate uspon bez skupe opreme, južna strana je jedini logičan izbor, ali bez dobrih patika sa kramponima, silazak će vam biti pakao za zglobove.
Da li je uspon na Rtanj bezbedan za decu?
Jeste, ako su deca navikla na kretanje. Ako im je vrhunac aktivnosti parkić između zgrada, Rtanj će ih slomiti. Nagib je konstantan, a hladovina nepostojeća. Za porodice sa manjom decom, staze bez strmih litica na drugim planinama su bolji trening. Na Rtnju, klinci obično ‘pucaju’ na drugom kilometru, upravo tamo gde se šuma završava i počinje serpentinski uspon po sitnom kamenju koje beži pod nogama.
Severna strana: Za one koji ne vole svoje butine
Severna staza kreće iz Mirova i to je potpuno druga zver. Ovde nema meandriranja. Uspon je direktan, kroz gustu bukovu šumu koja miriše na mahovinu i vlagu. Ovde ćete čuti samo svoje ubrzano disanje i udarce štapova o stene. Vreme uspona: 4 sata. Ali, to su četiri sata intenzivnog ‘stepera’. Nagib dostiže 40 stepeni na nekim mestima. Ako niste spremni, ostaćete zaglavljeni u šumi sa upalom mišića pre nego što uopšte vidite piramidu. Za prvi put, radije izaberite planinu Stol koja je pitomija i nudi sličan osećaj pobede na vrhu bez rizika od kolapsa.

Gde parkirati a da ne oštetite auto?
Parking u naselju Rtanj je 2026. postao biznis. Postoje improvizovani parkinzi na livadama koji koštaju 500 dinara dan. Ako imate nizak auto, izbegavajte ulazak duboko u selo jer su rupe takve da će vam otkinuti pola trapa. Parkirajte odmah na ulazu, kod stare separacije uglja. Jeste da ćete pešačiti 500 metara više do početka staze, ali ćete sačuvati karter. Slično kao i kod vodopada Bigar, najbolja mesta su uvek najdalje od centra gužve.
Vrh Šiljak krasi srušena kapela Svetog Đorđa. To nije samo ‘stara crkva’. Izgrađena je 1934. godine u čast Julijusa Minha, vlasnika rudnika koji je izvršio samoubistvo. Njegova žena Greta angažovala je hiljade radnika da iznesu materijal na 1565 metara nadmorske visine. Ironija? Kapelu nisu srušili vetrovi ni vreme, već ‘lovci na blago’ koji su verovali u mitove o zlatu sakrivenom u srcu piramide. Krajem 20. veka, dinamitom su razneli jedan od najlepših spomenika u Srbiji. Danas su to samo naslagani kameni blokovi koji služe kao zaklon od vetra dok jedete sendvič.
Vibe Check: Tišina na Sitorju
Postoji tačka na usponu, prevoj Sitorje, gde vetar odjednom prestane da zuji u ušima. To je trenutak apsolutne tišine. Zemlja je ovde crvena, a trava oštra kao žilet. Ako sednete na pet minuta, osetićete miris rtanjskog čaja koji raste divlje svuda oko vas. To nije onaj čaj iz kesice; to je opora, limunasta nota koja vam ulazi u pore. Lokalci, poput starog Mileta kojeg možete sresti sa magarcem, reći će vam da Rtanj ‘diše’. Zapravo, to je samo specifična cirkulacija vazduha kroz kraške jame, ali u tom trenutku, dok gledate oblake koji su niži od vas, poverovaćete u svaku legendu o vanzemaljcima.
Ako krene kiša: Plan B za preživljavanje
Rtanj i kiša su loša kombinacija. Krečnjak postaje klizav kao led, a magla se spušta u roku od tri minuta. Ako vidite crne oblake iz pravca Boljevca, odmah se okrećite. Nema ponosa u tome da vas Gorska služba skida sa grebena. Alternativa? Spustite se u podnožje i posetite neku od lokalnih kafana. Tražite isključivo ‘rtanjsku gibanicu’ i domaće kiselo mleko. Izbegavajte restorane koji imaju ‘moderni’ meni; Rtanj se najbolje doživljava kroz masnu hranu koja vraća energiju. Ako želite nešto autentičnije, etno sela gde se hleb mesi ručno su na samo pola sata vožnje.
Šta kupiti za poneti?
Zaboravite na magnete sa likom piramide koji svetle u mraku. To je đubre proizvedeno u Kini. Jedina stvar vredna vašeg novca je sušeni rtanjski čaj u rinfuzi (Satureja montana). Kupite ga od baka koje stoje pored puta u Mirovu, ne u prodavnicama suvenira. Košta oko 300 dinara za veliku kesu. To je miris planine koji ćete osetiti u kuhinji mesecima kasnije. Samo proverite da u kesi nema previše grančica; pravi čaj su samo listići i cvet.
Taktički savet za kraj: Satnica koja štedi energiju
Krenite u 6:00 ujutru. Do 9:30 ste na vrhu. Do 12:30 ste nazad u podnožju na hladnom pivu ili soku. Dok se ostali turisti budu pekli na podnevnom suncu i pitali gde je voda, vi ćete već biti na putu ka Bovanskom jezeru na zasluženo kupanje. Rtanj ne oprašta spavalicama. Onaj ko zakasni, plaća kaznu u litrima znoja i opekotinama drugog stepena. Kratko i jasno.


