Vazduh na dokovima Višegrada u rano jutro miriše na mešavinu sagorelog dizela, vlažnog kamena i ustajale kafe iz plastičnih čaša. Ako mislite da ćete samo prošetati do ćuprije i uskočiti na prvi brodić koji vidite, spreman sam da se kladim da ćete platiti ‘porez na naivnost’ od bar deset evra. U 2026. godini, turizam u Višegradu je postao agresivna mašina koja žvaće budžete posetilaca brže nego što Drina nosi granje nakon kiše. Standardni saveti sa TripAdvisora su beskorisni jer ih pišu ljudi koji su tu proveli tri sata. Ja sam proveo dane posmatrajući kako skipere koji vrebaju turiste kao sokolovi. Naučićete tačno gde da stanete, kome da klimnete glavom i koliko novca da držite u prednjem džepu. Rezervišite vožnju odmah, ali ne preko posrednika u hotelu.
Bogatstvo u džepu: Realne cene vožnje Drinom u 2026. godini
Cena kratke vožnje od 45 minuta oko mosta i Andrićgrada iznosi tačno 15 evra po osobi, ni cent više. Ako vam traže 20 ili 25, samo se okrenite bez reči. Kratko i jasno. Mnogi kapetani će pokušati da vam prodaju priču o ‘ekskluzivnoj ruti’ koja zapravo ne postoji. Drina je uska, a manevarski prostor ograničen. Ne nasedajte. Za duže ture do Starog Broda, cena se kreće oko 35 evra, što uključuje i ulaznicu za spomen-kompleks. Kao što je navedeno u vodiču za cene u Andrićgradu, budžet vam može brzo iscuriti ako ne pazite na ove detalje. Brodovi su često bučni, a motori iz sedamdesetih godina prošlog veka ispuštaju oblake dima koji vam mogu pokvariti onaj savršen ‘Instagram trenutak’.
UPOZORENJE: Nikada ne prihvatajte ‘besplatnu rakiju’ pre nego što ugovorite cenu vožnje. Ta čašica domaće šljive će vas na kraju koštati kao flaša viskija u Londonu jer će je uračunati u ‘uslugu vodiča’ koju niste ni tražili.

Isplati li se tura do Starog Broda?
Isplati se, ali samo ako idete rano ujutru. Do 11 sati, sunce na reci postane nepodnošljivo, a nadstrešnice na većini čamaca su tu više kao ukras nego kao stvarna zaštita. Put do Starog Broda traje oko sat i po u jednom pravcu. Očekujte truckanje. Voda je tamnozelena, skoro crna u dubinama, i dok plovite kroz kanjon, osetićete nagli pad temperature. To je onaj trenutak kada shvatite koliko je Drina zapravo moćna i surova. Ako planirate slične vodene rute, uporedite ovo sa avanturom od Perućca do Bajine Bašte gde su uslovi slični ali je organizacija drugačija.
Miris benzina i stare rakije: Vibe check na reci
Na doku je haos. Ljudi se guraju, deca vrište, a prodavci magneta vam ulaze u lice. Zvuk vode koja udara o metalne pontone meša se sa dovikivanjem kapetana. Sve je nekako lepljivo. Ako tražite mir, ovde ga nećete naći, osim ako ne iznajmite privatan čamac, što će vas koštati preko 100 evra za sat vremena. Većina turista pravi grešku i čeka red kod same Ćuprije. Tamo je najveća gužva i najgori čamci. Prošetajte 300 metara nizvodno, prema ušću Rzava u Drinu. Tamo su parkirani manji, brži i čistiji gliseri. Vlasnici su lokalci koji nisu deo velikih turističkih agencija i sa njima je lakše pregovarati o ceni, naročito ako ste grupa od četvoro. Drina je ovde mirna, ali hladna. Čak i usred jula, voda retko prelazi 15 stepeni. Taj hladan dah reke je jedino što vas spasava od hercegovačke žege koja prži kamen mosta.
Istorija uklesana u krv: Šta kapetani preskaču da kažu
Dok plovite ispod lukova mosta Mehmed-paše Sokolovića, kapetan će vam recitovati odlomke iz Andrićevog romana. To je standardni repertoar. Ono što vam neće reći je koliko je krvi zapravo opralo te stubove kroz vekove. Most nije samo arhitektonsko čudo; on je nemi svedok egzekucija, buna i patnje. Pogledajte pažljivo kamen na središnjem delu, kapiji. Videćete tragove dleta koji nisu tu zbog ukrasa, već su ostaci starih popravki nakon velikih poplava. U 2026. godini, most je pod stalnim nadzorom zbog erozije rečnog dna, što je posledica rada hidroelektrana. Za one koji vole autentičnost, Višegrad je često previše ‘doteran’ za turiste, slično kao što se desilo sa nekim mestima u Vrnjačkoj Banji. Ipak, kad se motor ugasi i brod samo klizi po površini, osetićete težinu istorije koja pritiska ramena.
Izbegnite ove 3 turističke zamke u Višegradu
Prva zamka je ‘Noćno krstarenje sa večerom’. Zvuči romantično? Zapravo je mračno, komarci će vas pojesti živog, a hrana je obično podgrejan roštilj iz obližnjeg fast-fuda. Platite večeru u restoranu na kopnu, proći ćete bolje. Druga zamka su ‘Audio vodiči na pet jezika’. Većina ih ne radi ili je baterija prazna. Radije pročitajte knjigu pre nego što dođete. Treća zamka je parkiranje blizu dokova. Cena parkinga je ovde suluda, a pauk nosi brže nego što vi stignete da kupite kartu za brod. Parkirajte se kod stadiona i prošetajte pet minuta. Vaš novčanik će vam biti zahvalan. Ako tražite povoljan odmor, Višegrad može biti opcija, ali samo uz strogu disciplinu trošenja.
Da li je bezbedno voziti se malim čamcima?
Da, bezbedno je, ali proverite da li imaju prsluke za spasavanje. Zakon ih obavezuje, ali mnogi ih drže zaključane u spremištima. Ne ustručavajte se da tražite jedan, naročito ako ste sa decom. Drina nije reka za šalu; struje su jake i nepredvidive kod stubova mosta. Kao što smo videli kod sigurnosnih saveta za regatu, reka ne oprašta greške onima koji je potcenjuju. Skiperi su iskusni, ali često umorni od predugih smena u sezoni.
Šta ako pada kiša ili je magla?
Ako je magla, to je zapravo najbolje vreme za vožnju. Most koji izranja iz bele izmaglice izgleda nestvarno, kao scena iz nekog epskog filma. Zvuk se tada drugačije prenosi – čućete svaki udar vesla ili šapat sa obale. Ako pada kiša, većina brodova ima providne bočne cerade. Nije idealno, jer se brzo zamagle i nećete videti ništa osim mrlja. U tom slučaju, bolje je da odložite vožnju i odete na kafu u Andrićgrad. Ako ste ipak ljubitelj aktivnijeg odmora bez obzira na vreme, možda su staze Zlatibora bolja opcija za vas.
Taktički komplet za preživljavanje na Drini
Ponesite polarizovane naočare za sunce. Bez njih, odsjaj sa vode će vam spržiti mrežnjaču nakon pola sata. Obavezno ponesite i tanji duks, čak i ako je napolju 35 stepeni. Vetar koji duva kanjonom može biti varljiv. Što se tiče suvenira, ne kupujte one plastične brodiće na doku. Otiđite do radnje u blizini opštine i potražite domaći džem od drenjina ili rakiju iz lokalnih manastira. To je jedina stvar koja zapravo ima ukus ovog kraja. I za kraj, potražite malu uklesanu figuru lava na jednom od stubova mosta. Većina ljudi prođe pored nje, a ona je tu vekovima, čuvajući stražu nad putnicima. Drina će teći i kad nas ne bude, a na vama je da li ćete je samo preplatiti ili ćete je zaista doživeti.

